Kraj preddiplomskog studija obilježila sam stručnim praksama u područjima odnosa s javnošću i radijskog novinarstva. Iako je u oba slučaja riječ o javnom komuniciranju, radio i PR dva su elementa na suprotnim stranama medijskog krajolika. Dvije prakse od mene su zahtijevale privikavanje na drugačije namjere, alate i rezultate posla, što uz volju i razumijevanje medija i prirode svake od profesija, nije nemoguć zadatak.
Vrijeme u maloj redakciji studentskog radija provedeno iza mikrofona u tihoj komunikaciji s realizatorom, za monitorom krateći rečenice ili na telefonskoj liniji sa sugovornicima pamtim prije svega po povezivanju sa zajednicom koje sam dio i za koju sam svaki tjedan pripremala vijesti. Specifičnost studentskog radija, a samim time i sveučilišne redakcije u kojoj sam krenula svoju radijsku avanturu, je koncept „od studenata za studente“- vraćanje truda natrag cijeloj grupi mladih ljudi čija sam i sama članica. Radio je u mene usadio naviku praćenja Instagram profila studentskih udruga, primjećivanja svih novih plakata na hodnicima faksa i aktivnog angažmana za bilo koju sferu studentskog života, ne nužno samo one za koje sam sama zainteresirana. Dok sam u radijskoj redakciji barem dva puta tjedno imala priliku sjesti za mikrofon i putem etera doći do uha bilo kog tko me želi poslušati, odnosi s javnošću pružaju malo drugačiju verziju pristupanja publici.
Unatoč tome, upravo su konstantna znatiželja i držanje koraka s trendovima i novostima dodirne točke svih medijskih profesija pa tako i radija i PR-a. PR možda ne nudi vjernu publiku koja je karakteristična za medije, no temelji se na dobrom poznavanju svoje okoline, profesije i kolega, a naposlijetku i stvaranju i vještom održavanju međuljudskih odnosa. Medijska pismenost i poznavanje ciljane publike preduvjet su svakom napisanom priopćenju, posjećenom eventu ili odrađenom sastanku. Upoznavanje s kolegama, gostima i prijateljima agencije na događajima poput office warming partya približilo mi je važnost ljudskosti i topline u ovoj djelatnosti. Svjesnija sam težine koju ažurnost i informiranost nose u komunikacijama te odgovornosti PR-ovaca prema njihovim klijentima, ali i publici.
Ljepotu medija i komunikacijskih djelatnosti vidim u pojavi zajedničkoj svakom od njih- povezivanju. Iako doba digitalnih medija sa sobom donosi rizik od gubitka humanosti i depersonalizacije odnosa, smatram da pomoću savjesnog obavljanja posla, povezivanje ljudi i odgovornost prema publici ostaje najvažnija zadaća i medija i odnosa s javnošću.
Comments