top of page
  • Writer's pictureMirjana Ćuk

ŠTO JE INFODEMIJA, ŠTO INFODEMIOLOGIJA I ŠTO NAM JE ČINITI?

U eri sve intenzivnije digitalne povezanosti i brze razmjene informacija, suočeni smo s još jednim komunikacijskim fenomenom - infodemijom ili, prema znanstvenoj definiciji, prevelikom količinom najčešće netočnih informacija, o nekom problemu, na mreži i izvan nje, što nam otežava pronalazak potrebnog i valjanog rješenja.


Iako je kao pojam infodemija stara nešto više od 20 godina i dalje se radi o relativno mladoj, ali u njenom dosegu i tempu razvoja, agresivnoj  pojavi. S infodemijom kao sociološko-zdravstvenim fenomenom, suočili smo se tijekom COVID pandemije kada se pokazalo da informacije putuju i 'inficiraju' stanovništvo puno brže od virusa. Pretjerana količina informacija, od kojih su neke bile neistine ili poluistine, imala je negativan utjecaj na cjelokupno svjetsko stanovništvo. Kako bi utjecala na smanjenje širenja netočnih i lažnih informacija Svjetska zdravstvena organizacija(SZO) proglasila je tada, uz pandemiju, i infodemiju.


Pandemije se nerado sjećamo, no kako vrijeme odmiče postaje sve jasnije da se infodemija odavno prestala baviti samo 'zdravstvenim temama' te je zahvatila i ostale segmente života zbog čega raste i potreba za komunikacijom i razumijevanjem tog fenomena koji je mnogima još uvijek potpuno stran i nepoznat.


Infodemiju je prvi spomenuo američki novinar i politolog David Rothkopf u svojoj kolumni „Kad brujanje informacija uzvrati udarac“, objavljenoj u Washington Postu 2003. godine. U tom tekstu infodemiju je  definirao kao „nekoliko činjenica, pomiješanih sa strahom, špekulacijama i glasinama, koje se modernim informacijskim tehnologijama pojačavaju i brzo šire, a utječu na nacionalnu i međunarodnu ekonomiju, politiku, pa čak i na sigurnost, na načine koji su u potpunosti nerazmjerni s korijenskom stvarnošću“.  Kolumna je objavljena u jeku epidemije SARS-a. Nešto ranije, u svom znanstvenom radu pod nazivom Infodemiologija: epidemiologija (dez)informacija iz 2002. njemačko-kanadski liječnik i znanstvenik Gunther Eysenbaca po prvi put spominje infodemiologiju. Među ostalim, definira je i kao znanost koja „traži odgovor kako medicinsko znanje utemeljeno na znanstvenim dokazima, koje je u rukama znanstvenika i liječnika, predstaviti bolesnicima, pojedincima i javnosti i tako promijeniti stavove i vjerovanja o pojedinim zdravstvenim temama“. Kasnije se pokazalo da će infodemiologija biti korisna u ublažavanju posljedica infodemije te se razvila kao novo i ozbiljno područje znanosti zbog čega je u srpnju 2020. godine SZO, potaknuta infodemijom, održala prvu infodemiološku konferenciju.


Infodemija je već pokazala da može imati ozbiljne posljedice po društvo, uključujući smanjenje povjerenja u znanost, vjerodostojne izvore informacija te širenje panike i straha, a nerijetko su dezinformacije poticale i na stigmatizaciju, diskriminaciju ili nasilje. Osim toga, nije neizvjesna ni njezina evolucija. Naime, u kontekstu mnoštva neprovjerenih informacija  koji nam se svakodnevno serviraju u sklopu beskonačnih 'skrolanja' može se naići na rasprave služi li ta 'informacijska buka kao novi oblik cenzure'. I dok s jedne strane imamo prostor za znanstveni napredak i jačanje domaćih kapaciteta na području infodemiologije kao alata u borbi protiv infodemije, potrebno je razviti svijest o odgovornosti i na individualnoj i na kolektivnoj razini. Borba protiv 'info' virusa zahtjeva zajednički i koordinirani pristup vlada, medijskih kuća i komunikacijskih stručnjaka, tehnoloških platformi, akademske zajednice i civilnog društva.


Radi se o ozbiljnom komunikacijskom problemu koji se može riješiti jedino plasiranjem i korištenjem točnih, provjerenih i stručnih informacija, pa ćemo u tom smislu ovdje podsjetiti na preporuke koje su svojevremeno zajednički izdali UNESCO i SZO:


1.       Tražite činjenice i dokaze. Kritički razmišljajte o informacijama koje primate. Provjerite točnost i činjeničnost izvora u usporedbi s drugim izvorima.

2.       Birajte pažljivo. Dijelite, lajkajte ili prosljeđujte samo sadržaje iz pouzdanih izvora.

3.       Budite oprezni. Nemojte dalje dijeliti, prosljeđivati ili lajkati lažne informacija za koje znate da nisu točne.

4.       Budite dobar primjer. Ispravite ili prozovite ljude na društvenim mrežama kada objave nešto što nije istina. Uputite ih da provjere informacije sa stručnim organizacijama.

101 views0 comments

Recent Posts

See All

コメント


bottom of page