26.08.2009.
Učite se biti multifunkcionalni ili ste prepušteni samome sebi
Osobno, već sam umoran i bolestan od ljudi koji mi uporno govore kako multifunkcionalnost ne može biti učinkovita. Posebno me živciraju ljudi koji kažu da nam super-povezani svijet stvara poremećaj nedostatka koncentracije u životu. Da su znali što su pričali, poželjeli bi da je zbilja tako.
Što je multifunkcionalnost?
Kako ja radim.
Želio bih krenuti od samo naziva. Ljudi tvrde da su istraživanja dokazala da naši mozgovi ne mogu raditi više od jedne stvari odjednom. Ali to jednostavno nije istina.
Naši mozgovi trenutno rade stotinu stvari. Postoji niži stupanj funkcija u mozgu kao što su disanje, održavanje našeg srca, regulacija tjelesne temperature i sl.. Istina je da žlijezde i hormoni rade mnogo toga, ali naš mozak to sve non-stop prati.
Zatim postoji malo viši stupanj funkcija kao na primjer: upravo sada slušam glazbu, primjećujem da su mi ozebla stopala i pitam se kad ću obući čarape. Moj mozak je također svjestan događanja u mojoj okolini, tj. zvukova koje proizvode moja djeca koja se dolje igraju. Da samo jedno od njih napravi pravi (ili krivi) zvuk, koji se razlikuje od onih koje sada čujem, moj mozak bi to automatski zabilježio, te me upozorio na to.
Zatim je tu primarna stvar koju moj mozak radi dok ja npr. tipkam na računalu on mi određuje što ću slijedeće reći, te mi pomaže da pogodim pravo slovo na tipkovnici dok tipkam. Ako se zbunim, moj prst će automatski pritisnuti backspace prije nego li zapravo shvatim da sam zaista pogriješio.
Read more »
21.08.2009.
Tinejdžeri pomoću interneta vode dvostruki život
U Australiji je tvrtka koja se bavi prodajom kozmetike za njegu lica provela online istraživanje među tinejdžerima, došavši do zanimljivih rezultata.
Glavni je zaključak istraživanja da tinejdžeri pomoću interneta vode dvostruki život. Jedan je onaj koji imaju u stvarnom životu, kada idu u školu i provode vrijeme s obitelji i prijateljima, a drugi onaj na društvenim stranicama kojih je sve više.
Naime, upravo na društvenim stranicama većina tinejdžera krivo se predstavlja, laže o svojim godinama, izgledu te izmišljaju događaje o kojima pišu.
U istraživanju je sudjelovalo 1004 tinejdžera od 13 do 19 godina starosti i više od polovice izjasnilo se da laže na društvenim stranicama koje posjećuju.
Također, većina se izjasnila da se lakše sprijatelje preko interneta jer su puno samopuzdaniji i ne brinu se hoće li ih netko prosuđivati po izgledu. Neki tinejdžeri čak koriste Photoshop, pomoću kojeg korigiraju izgled na fotografijama i onda ih stavljaju na svoje profile.
Psiholog za adolescente Michael Carr-Gregg smatra da je riječ o tzv. virtualnim kameleonima te kaže: 'Mislim da je ovo jedna od najosjetljivijih i najranjiivijih generacija u povijesti Australije i svijeta!'
Stručnjaci smatraju da je ponekad teško pamtiti laži koje se izgovore na internetu i razlikovati ono što se kaže ondje i u stvarnom životu te u tome leži opasnost. Tinejdžeri pak kažu da je to tek jedan od načina pomoću kojeg se štite.
Preuzeto s: http://www.ezadar.hr/
Read more »
18.08.2009.
Istraživanje: Ljudi podržavaju spamove jer ih zapravo klikaju
Organizacija Messaging Anti-Abuse Working Group nedavno je pokrenula veliko ispitivanje kako bi utvrdila zašto spamovi ustrajno ostaju veliki problem e-maila. Ispitanici su, između ostalog, trebali odgovoriti zbog kojih razloga otvaraju spam poruke.
Dvanaest posto odgovorilo je kako ih otvara jer je zainteresirano za proizvode, odnosno usluge koje se reklamiraju. Više od 50 posto ispitanika priznalo je da na neki način odgovara na spamove (slučajno ili iz nekog razloga), a šest posto tvrdi kako je htjelo vidjeti što će se dogoditi kada reagiraju na poruku. Svaki peti ispitanik priznao je da odgovara na spam svjesno i namjerno.
Nije jasno što pokreće ljude, reklama za biljnu Viagru, promocija beskamatnog hipotekarnog kredita ili seksi fotografije samaca u području u kojem žive, međutim, jasno je da jednostavno ne shvaćaju kako se uglavnom radi o smeću, štetnim virusima ili o pljački.
MAAWG je otkrio još nekoliko zanimljivih činjenica o spamovima i sigurnosti:
- 21 posto korisnika ne poduzima ništa kako im spamovi ne bi dolazili
- 14 posto ih vjeruje da nikada neće dobiti opasan virus
- 25 posto nikada ne nadograđuje protuvirusnu zaštitu
- što se duže koristi računalo veća je vjerojatnost da će biti zaraženo
- tek rijetki ispitanici koriste opciju 'prijavi kao spam'; većina ih samo izbriše čim stignu i tako propušta priliku da pomogne u razvoju svojeg filtra.
Izvor: www.jutarnji.hr
Read more »
14.08.2009.
Prema posljednjem istraživanju, mjerenje učinkovitosti je postalo integralni dio PR-a
Istraživanje koje su proveli BenchpointTM za AMEC (brzo-rastuće internacionalno udruženje za mjerenje učinkovitosti i evaluaciju komunikacije) i Institut za odnose s javnošću prezentirano je na prvoj europskoj konferenciji o mjerenju učinkovitosti održanoj u Berlinu, od 10. -12. srpnja, na kojoj je prisustvovalo gotovo 200 izaslanika iz 28 zemalja. Istraživanje je provedeno među 520 PR međunarodnih stručnjaka
Najbitnije činjenice su:
- Nadmoćna većina PR stručnjaka, njih 88 % vjeruje da je mjerenje učinkovitosti integralni dio PR procesa (70% je čvrsto uvjereno u to)
- Iako 77% odgovornih ljudi tvrdi da redovito mjere učinkovitost svog rada, u usporedbi s 69% njih koji su to potvrdili u sličnom istraživanju provedenom prije 5 godina, rezultati ovog istraživanja pokazuju da još uvijek nisu utvrđeni najbolji alati i metodologija za mjerenje rezultata rada.
- Velika većina profesionalnih komunikatora koji su sudjelovali u istraživanju smatraju da je mjerenje ROI-a (povrata na investiciju) u komunikacijama ostvariv cilj. Također, postoji i veoma jak sporazum da je moguće kalkulirati ROI u komunikacijama, te će tada taj dokazivi ROI povećati budžete i statuse PR stručnjaka.
- PR profesionalci još su uvijek skloni procjenjivati svoju uspješnost radije prema svojoj sposobnosti postavljanja materijala u medije, nego na snazi učinka koje taj materijal može imati na promjenu mišljenja, informiranost ili tržište, iako postoje dokazi da se to stalno mijenja.
- Istraživanje je također pokazalo da pomagala kojima se koriste PR stručnjaci uključuju press clippinge – još uvijek omiljene – kao i izračunavanje AVE vrijednosti članaka. I još više snažnih alata koji uključuju unutarnje preglede, sustavno vrednovanje i uporabu specijalnih evaluacijskih medijskih alata. Također popularna pomagala su i ispitivanja javnog mnijenja i fokusiranih grupa.
Rezultati ukazuju na postojanje dviju grupa metode za mjerenje učinkovitosti: izlazna mjerenja učinkovitosti (clippinzi i AVE vrijednost) i mjerenja ishoda učinkovitosti koja teže k objektivnijim i skupocjenijim mjerenjima (unutrašnji pregledi, ispitivanje javnog mnijenja itd.)
Mike Daniels, član odbora za PR učinkovitost i evaluaciju, te predsjednik AMEC poslovnog razvojnog odbora kaže: „Istraživanje postavlja izazov pred industriju evaluacije medija i ukazuje na važnost dodatne edukacije unutar PR industrije kako bi se demonstrirale koristi ispravne evaluacije umjesto oslanjanja samo na press clippinge i izračunavanje AVE vrijednosti.“.
Više o istraživanju možete pronaći na: www.amecorg.com.
Read more »
12.08.2009.
I preporuka je potvrda da ste najbolji kandidat za posao
Iako u Hrvatskoj još nije uobičajeno tražiti preporuku pri oglašavanju potrebe za radnikom, ona je uvijek poslodavcu dobrodošla. Većina agencija savjetuje i posloprimcima da svoj životopis obogate preporukom
U tijeku selekcijskog procesa poslodavac gotovo sve informacije saznaje od samog kandidata, odnosno potencijalnog posloprimca, a često se oslanja i na vlastitu intuiciju. Brzo i intuitivno donošenje zaključka o kandidatu za posao može biti pogubno, pogotovo kad je riječ o radnim pozicijama u kojima se traži preuzimanje inicijative, kreativnost, analitičnost, pregovaranje i komunikacija s klijentima. Dodatne informacije poput preporuke, dobivene od treće strane, imaju dodatnu težinu i relevantnost i neosporna su prednost u odnosu na kategorije tipa ‘prema osjećaju’ ili ‘intuitivno’ koje treba izbjegavati pri izboru radnika. Preporuka je zapravo pismo u kojem pisac/bivši poslodavac opisuje kvalifikacije, karakteristike i sposobnosti osobe za koju piše preporuku te znak da je osoba koja se preporučuje stručna i mjerodavna. Dakle, ona je svojevrsna potvrda o znanju, iskustvu i drugim vrijednostima koje posloprimac donosi u novu tvrtku.
Ugled na kocki
U razvijenim zemljama standardna je procedura da uz životopis ide preporuka bivšeg poslodavca, ali i obveza da se preporuka provjeri. U Hrvatskoj nije nužno imati pisanu preporuku, izuzev ako je u oglasu za posao specifično navedeno da se traži, što je vrlo rijetko. Unatoč tome što još nije dovoljno uobičajeno traženje preporuke pri oglašavanju potrebe za radnikom, neki poslodavci traže pismenu preporuku pri zapošljavanju pojedinca, a to su najčešće privatna poduzeća. Ponekad radnik može sam zatražiti preporuku od svojeg poslodavca, ali poslodavac je nije obvezan dati, već je ona izraz njegove dobre volje i mišljenja o radniku. Nekim pak poslodavcima poslovna politika brani davanje pisanih preporuka, već odgovaraju samo na upit ili poslodavci koji ne žele dati bilo kakve informacije o svojim bivšim zaposlenicima. Naime, zajedno s preporukom poslodavac predstavlja i sebe te stavlja svoju reputaciju na kocku, daje li preporuku osobi koja je ne zavređuje. Bez obzira na potražnju za preporukom, većina agencija savjetuje posloprimce da svoj životopis obogate preporukom. Pisanje životopisa dobro je završiti s rečenicom ‘preporuke dostupne na zahtjev’ ili čak navesti kontakte osoba koje su vas spremne preporučiti.
Četiri važne upute
Kako izgleda preporuka
• Preporuku najčešće piše poslodavac, edukacijska ustanova ili neka treća osoba s kojom je kandidat u prošlosti surađivao te mora biti jasna i fokusirana, a sve pohvale poželjno je potkrijepiti argumentima.
• Pri pisanju preporuke važno je unaprijed znati koji je cilj preporuke (dobivanje posla, stipendije, članstva u udruzi) i zbog čega se preporuča određena osoba (iskustvo, teoretsko znanje, zalaganje i kvalitetan pristup poslu te slično).
• Pismena preporuka mora se napisati na memorandumu poslodavca, sa žigom firme, potpisom osobe i njenom titulom, odnosno radnim mjestom u tvrtci.
• Ustaljeno je da se na preporuci oslovljava s 'Poštovani gospodine/ Preporuka mora odgovoriti na sljedeća pitanja: tko daje preporuku, kome daje preporuku, za koga se daje preporuka, gdje je osoba radila, što je radila i kako je radila, kao i kakva je osoba (osobine ličnosti). To znači da se mora navesti trajanje rada u tvrtki, opis poslova koje je osoba obavljala, dakle funkcija s opisom što je sve spadalo u mjesto rada, navesti radne kvalitete radnika vezane uz to radno mjesto. Svakako je dobro navesti i kontakt na navedene brojeve telefona ili e-mail adresu u slučaju bilo kakvih pitanja vezanih uz profesionalnost osobe za koju se preporuka napisala.
Kao jaje jajetu
Darko Ševa, menadžer na portalu Posao.hr, objašnjava kako praksa pokazuje da preporuku u životopis češće uvrste kandidati s višim stupnjem obrazovanja i bogatijim radnim iskustvom. Usprkos tome, dodaje, bilo bi dobro da i osobe sa siromašnijim iskustvima ili znanjima uz životopis prilože preporuku jer u njihovom slučaju ona može imati još biti još važnija pri odabiru. Naša sugovornica Željka Banić imala je nekoliko iskustava vezanih uz traženje preporuke pri intervjuiranju kod potencijalnih poslodavaca.- Obično bi postavljali opisna pitanja vezana uz vrstu posla, stečene vještine na bivšim radnim mjestima te razlog odlaska. Pitanje preporuke postavilo bi se kad bi se ispitivač osvrnuo na životopis u kojem sam navela da su preporuke dostupne na zahtjev. Dakako, slijedilo je pitanje od koga je preporuka i kakva je – kaže Željka i dodaje da se zbog međunarodnog radnog iskustva koje je stekla kao studentica i postavilo pitanje snalaženja u stranoj zemlji, odnosa s poslodavcem te održavanja kontakta s njim.
Iako preporuka sama po sebi nije jamstvo za dobivanje posla pa čak ni prolazak u uži krug selekcije jer poslodavce ponajprije zanimaju iskustvo, obrazovanje i motivacija kandidata, jer njen utjecaj može biti važan. U potonjim fazama, kad poslodavci biraju između nekoliko kandidata koji su najčešće izjednačeni po kvalifikacijama i iskustvima, preporuka može odigrati presudnu ulogu. Međutim, unatoč iznimkama, veliki je problem što većina pisanih preporuka nalikuju jedna drugoj kao jaje jajetu. Napisane su općenito i vrlo rijetko navode primjere ponašanja u konkretnim radnim situacijama i snalaženjima sa stresnim i problematičnim situacijama, tako da je i njihov utjecaj u procesu selekcije ograničen. Mogu ostaviti pozitivan dojam u smislu da se osoba koja ih je priložila angažirala oko prijave koju šalje i da je vjerojatno motivirana.
Telefonska provjera
Također, vrlo je važno provjeriti vjerodostojnost preporuke. Provjeravanje najčešće ovisi o tome koliko je daleko kandidat dospio u selekcijskom postupku. Kandidati koji ostanu u najužem krugu su ‘pod povećalom’ i u toj se fazi najčešće provjeravaju preporuke. Ovisno o tipu preporuke, dakle da li je ona usmena ili pismena te dostupnim podacima preporuka, može se provjeriti direktno - kontaktiranjem konkretne osobe koja je napisala preporuku ili indirektno - kontaktiranjem tvrtke u kojoj je kandidat radio. Agencija Selectio vodeća je hrvatska tvrtka specijalizirana za savjetovanje u ljudskim resursima i potragu za kadrovima koja koristi tzv. kontroliranu telefonsku provjeru preporuka. - U kratkom telefonskom razgovoru popričamo s osobama čije nam kontakt kandidat dostavi. Ne provjeravamo na svoju ruku jer su diskrecija i zaštita kandidata temeljna načela našeg poslovanja i uspjeha i nipošto ne bismo željeli dovesti kandidata u neugodnu situaciju - objašnjava Jasmina Sočković, direktorica tvrtke.Telefonski kontakt omogućuje da se, ovisno o tijeku razgovora, uz klasična pitanja zatraže i dodatna objašnjenja te konkretni primjeri ponašanja. Dosadašnje, dugotrajno iskustvo provjere preporuka pokazalo je da se na taj način može uspješno zaokružiti slika o kandidatu i podcrtati mišljenje dobiveno na temelju ostalih selekcijskih metoda i alata koji se koriste. - Primijetili smo da se takav način provjere preporuka mnogo češće koristi u inozemstvu te da su strani sugovornici mnogo opušteniji u komunikaciji i lakše govore i o negativnim iskustvima s kandidatima, nego naši sugrađani – zaključuje Sočković.
Prenesno s: www.liderpress.hr
Read more »