DALEKO OD RODNE RAVNOPRAVNOSTI

Hrvatska, zemlja u kojoj nijedna javna osoba ne može dati dovoljno glupu ili diskriminatornu izjavu o ženama da bi zbog nje dobila otkaz, bila je domaćica Konferencije za podizanje svijesti o politikama i zakonodavstvu EU u području ravnopravnosti spolova. Konferencija je pokazala da nam ulazak u EU neće automatski donijeti rodnu ravnopravnost, nego da će trebati ozbiljno raditi na podizanju svijesti građana. Hrvatsko društvo treba prijeći s deklarativne faze na praksu, ali sudeći po eksecsima koji su posljednjih tjedana zaredali, daleko smo od prakticiranja rodne ravnopravnosti.

Zadnji dani u Hrvatskoj su bili obilježeni raznim slučajevima koji su skrenuli pozornost na pitanje ravnopravosti spolova. O nekima je i H-Alter pisao. Reklame za Ožujsko pivo Žujini zakoni promoviraju opasne stereotipe, izložba koju su mnogi mediji nahvalili iako uspoređuje konje i žena i naziva ih obje stvorenjima. Tu je još bio slučaj glasnogovornika Ministarstva poljoprivrede Mladena Pavića koji je dao diskriminatornu izjavu o saborskoj zastupnici Ljubici Lalić aludirajući na njezin privatan život riječima da samo oni koji nemaju vlastiti privatni život, komentiraju ponašanje drugih. Zadnji slučaj dogodio se jučer kada je političar iz Duge Rese uspoređivao žene koje nemaju djecu s muškarcima koji nisu odslužili vojni rok. Živimo u društvu takve razine tolerancije gdje nitko ne može dati dovoljno glupu ili diskriminatornu izjavu da bi dobio otkaz iako je javna osoba, političar ili glasnogovornik.

U takvoj atmosferi u četvrtak, 31. svibnja u Zagrebu je održana Konferencija za podizanje javne svijesti o politikama i zakonodavstvu EU u području ravnopravnosti spolova u organizaciji Ureda za ravnopravnost spolova. Na konferenciji je sudjelovao velik broj uglavnom žena, jer očito muškarci ne prepoznaju ovaj problem kao nešto što koči razvoj i kao situaciju koju treba mijenjati.

Iako često očekujemo da će Europska unija čarobnim štapićem odagnati ili čarobnom metlom pomesti sve naše probleme kad jednom prođemo kroz ta vrata Alibabine europske pećine, ta očekivanja nisu utemeljena na činjenicama. U EU postoji značajna razlika u visini plaće. Muškarci još uvijek zarađuju petnaest posto više od žena, predočila je stvarnu sliku Maria do Pilar Gonzales s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Portu iz Portugala. U dokumentu Nacionalna politika za ravnopravnost spolova 2006-2000. iznesen je podatak da žene u Hrvatskoj imaju dvadeset posto manju plaću od muškaraca. Po podacima iz 2005. godine, u Hrvatskoj je prosječna bruto plaća žena iznosila 5.806 kuna dok su muškarci prosječno dobivali plaću od 6.492 kune, istaknula je i Jadranka Kosor.

Kao i u Hrvatskoj, u EU ta razlika raste među manje obrazovanom populacijom, a zaposlenost visoko obrazovanih žena u Hrvatskoj i EU su na istoj razini. Zanimljivo je da su neke stare članice EU kao Italija i Grčka i nakon zadnjeg proširenja ostale na dnu ljestvice participacije žena na tržištu rada. Da potpuna ravnopravnost spolova nije zaživjela ni u zemljama Europske unije, iako je rodna jednakost jedna od europskih pravnih stečevina, izjavila je i Fay Devonic, čelnica Odjela za ravnopravnost muškaraca i žena Europske komisije.

Kako smo zemlja koja teži ekonomskom rastu, i naši političari su trebali čuti riječi Mette Seneca Klove iz Ministarstva za socijalnu politiku Danske: Rodna ravnopravnost je preduvjet za ekonomski rast. I u zemlji koju uglavnom doživljavamo kao naprednu, kao što je Danska, samo četiri posto rukovodećih menadžera čine žene. Istraživanje je pokazalo da tvrtke s miješanim muško-ženskim rukovodstvom imaju bolji ekonomski učinak, rekla je Mette Seneca Klove. Ipak postoji niz inventivnih inicijativa kao npr. ona velike danske telekomunikacijske tvrtke koja je među svojim zaposlenicima provela kampanju poticanja očeva da uzimaju roditeljski dopust.

Iako je zakonska legislativa u Hrvatskoj daleko uznapredovala u odnosu na praksu, većina zakona i dokumenata, pa čak i Ustav, pisana je u muškom rodu. Iznimka je nedavno donesen Zakon o volonterstvu koji je pisan dvorodno.

Osim diskriminatornog načina pisanja zakona Sanja Juras iz Kontre smatra zabrinjavajućim položaj seoskih žena. Naime, u Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova samo su dvije mjere namijenjene toj grupaciji. A jedna od njih je Dan seoskih žena u organizaciji Ministarstva poljoprivrede gdje biraju seosku ženu godine na osnovu njenog bračnog statusa i broja djece što teško da će pridonijeti njihovom ravnopravnom položaju u društvu.

Od 1996. u Hrvatskoj postoji pravilnik o poslovima na kojima ne mogu raditi žene, poput rudarstva. Prema tom pravilniku, recimo, trudna liječnica ne smije raditi s HIV pozitivnim osobama. Predlažem Uredu za ravnopravnost spolova da smjesta pokrene zahtjev za ukidanjem tog pravilnika, izjavio je Kristijan Grđan iz Iskoraka. To je jedan od primjera kako je pitanja prava i ravnopravnosti složeno, jer npr. tu odredbu neki doživljavaju kao diskriminaciju te liječnice i smanjenje njenih šansi na tržištu rada dok su drugi glasovi na konferenciji zastupali mišljenje da ona ima pravo na zaštitu zdravlja i nje i njenog nerođenog djeteta. Petra Schott iz Europske komisije objasnila je propise EK prema kojima ne smije biti generalnog isključivanja žena s određenih mjesta npr. vojske, niti na opasnim poslovima.

Konferencija je pokazala da nam ulazak u EU neće donijeti automatsku rodnu ravnopravnost nego da će trebati ozbiljno raditi na podizanju svijesti građana. Jasno je da hrvatsko društvo treba prijeći s deklarativne faze na praksu, ali sudeći po primjerima navednim na početku ovog teksta daleko smo od prakticiranja rodne ravnopravnosti.