Novim rukovoditeljima trebat će kolektivna inteligencija

Novi rukovoditelji djelovat će s drukčijim vrijednostima, paradigmama, modelima, skupovima vještina i procesima.

Na zapadnoj hemisferi uspjeh nakon drugog svjetskog rata građen je na jednostavnoj, ali djelotvornoj jednadžbi: Q + P = QP. Jednostavno rečeno, ljudi i tržišta prodavat će i kupovati svaki proizvod koji nudi dobru kvalitetu po prihvatljivoj cijeni te time osiguravati kvantitativnu dobit za poduzeća i organizacije. To je funkcioniralo gotovo 50 godina, sve dok na početku novog tisućljeća ta jednadžba naprosto više nije djelovala. Prvih smo godina ignorirali znakove uzbune jer je profit tada bio izvanredan, a i priviknuli smo se na njega. Sve do rujna 2008. godine. Što se dogodilo? Mnogi su rekli: želja (i njezino hranjenje) za sve većim profitima pretvorila se u pohlepu koja je izmakla kontroli. Sve dok se kuća od karata nije urušila. Drugi P u jednadžbi sasvim se odijelio od varijabli Q i P s lijeve strane jednadžbe. Priznanje takvog razvoja i njegovih učinaka – također u smislu globalnih sistemskih posljedica i globalne održivosti – kapa samo vrlo sporo. No, možemo li si priuštiti takvu usporenost? Ako ne, što nam je činiti kako bismo osigurali stabilnu budućnost izgrađenu na temeljima koji se neće tako lako urušiti?

Svatko za sebe – to nije put prema dugoročnom uspjehu.

Jednostavan princip
Odgovor je jednostavan i zapravo nešto što je bila ključna sastavnica većine starih i drevnih, velikih i uspješnih kultura, nešto što je naš suvremeni svijet izgubio pa se čak i na samu pomisao o tome mrštio, ostavljajući to znanstvenom pogledu: Kolektivna inteligencija je sposobnost da se kolektivno djeluje inteligentnije nego što to mogu pojedinci. Što to u poslovnom svijetu zapravo znači? To znači da će rukovoditelji sutrašnjice – za razliku od onih iz prošlosti i nekih rukovoditelja današnjice – djelovati s drukčijim vrijednostima, paradigmama, modelima, skupovima vještina i procesima. Individualna nezavisnost neće značiti osobno zgrtanje financijskih dobara već osobnu mentalnu nezavisnost koja omogućuje pojedincu da neutralno procijeni i izrazi svoje stajalište ili percepciju ili ideju i da je da na korištenje skupini, a ako je u moralnoj dvojbi, da pokaže hrabrost u iskazivanju uvjerenja o tome što bi bilo najbolje kolektivno rješenje. Pojedinci koji razumiju, prihvaćaju i uživaju u činjenici da svačiji potencijal može cvjetati samo ako je povezan s drugima te poznaju i znaju kako koristiti mape snage i resursa na mudar, ali nemanipulativan način. Probudite se: Više nije dovoljno biti funkcionalno ili tehnički najbolji ili biti “fleksibilan”, “komunikativan”, “mobilan”. Sutrašnja generacija donositelja odluka zahtijevat će profil u četiri stupca, uvijek razumijevajući i prihvaćajući činjenicu da nijedna individua sama za sebe ne može biti najbolja na svim područjima, pa su joj tako po definiciji potrebni drugi kako bi u potpunosti cvjetala.

Zajednički ciljevi
Zapravo, to i nije toliko pitanje hrabrosti koliko pitanje poniznosti – što je mnogo teže naučiti i ispuniti. Funkcionalni i tehnički know-how i iskustvo i dalje će ostati temelj – ali doista ga se mora imati što znači da je, nadamo se, iza nas vrijeme kad su ljudi smatrali da se u mnogim poslovima može upravljati ili voditi bez istinskog poznavanja određene industrije. Poduzetničke i/ili korporativne vještine – sposobnost i voljnost razmišljati i djelovati kao poduzetnik – bez obzira na vašu hijerarhijsku razinu – znati i razumjeti (ili barem biti iskreno zainteresiran za) sve aspekte svog poslovanja; sposobnost i volja da se razmišlja i djeluje strateški, znajući točno kada staviti više naglaska na kratkoročni, a kada se prebaciti na dugoročni pristup, s pragmatičkim upravljanjem rizicima koje ostavlja prostora za intuitivne antene; političko razmišljanje i djelovanje na temelju koncepcije stakeholder management/menadžmenta zainteresiranih, a ne vrijednosti dioničara; inovacije zajedno s obnovom i dobro oko za pravi omjer; umrežavanje (vanjsko i unutrašnje) u paru s temeljitom poslovnom pronicljivošću; CSR – korporativna socijalna odgovornost, itd. Dakle, što ako intelektualno to znate i želite, ali ne znate kako ili što zapravo taj prijelaz u svakodnevnom životu ili vašem poslu znači? – Opustite se! Nije to ništa bogom dano ili misteriozno. Moguće je učiti i primjenjivati. U starim je kulturama bilo prirodno za starije da kolektivno prenose svoju mudrost i znanje na mlađe generacije. U njihovu svijetu, kolektivna je inteligencija značila poznavanje ne samo vanjskih čimbenika u njihovoj okolini već i ljudske prirode – prirodu drugih i prirodu samog sebe uključujući i vlastite granice i kako je sve to povezano i u međusobnom odnosu.

Izvor: www.poslovni.hr