Pravi lider mora imati karizmu

Začetnik moderne sociologije Max Weber kaže kako je karizma posebna vrijednost koja pojedinca odvaja od prosječnih ljudi dajući mu natprirodne i nadljudske ili u najmanju ruku posebne moći

Izrazi “Faktor X”, “ono nešto”, “zračeća osobnost” neke su od riječi koje ukazuju na karizmu, nešto rjeđu osobinu ljudi koje se pripisuje velikim vođama i posebnim pojedincima. No u vremenu u kojem se trenutno nalazimo, a u kojemu se promovira individualni uspjeh i “brendiranje” pojedinca, karizmu valja naučiti. A karizma, čini se, niti je mistična niti neostvariva. Ljudsku težnju za mistifikacijom opet su pokopala znanstvena istraživanja. Riječ karizma vuče korijen iz grčke riječi koja označava “dar”. Osoba rođena s karizmom može se pohvaliti skupom osobina i ponašanja koja je čine privlačnima. Roditi se s karizmatičnim osobinama doista je dar, ukoliko ih se prepozna i koristi na pozitivan način. No ako se rodite bez tog dara, a osjećate da imate potencijal razviti karizmu, prvi je zadatak svladati tehnike uvjeravanja i jezika tijela.

Karizmatične vođe imaju sposobnost utjecanja na ljude kroz stvaranje vizije.

 Kredibilitet i pouzdanost
Osnovne lekcije iz socijalne psihologije dat će vam vještine i znanja o tome kako prepoznati govor tijela i kako ga koristiti u vlastitu korist dok će vam tehnike uvjeravanja dati znanje kako dobiti “da” od drugih ljudi. Karizmatične osobe su dobri socijalni kameleoni te su vješti u čitanju situacija i prilagođavanju svog ponašanja kako bi u očima publike stekli kredibilitet i pouzdanost. Kada se radi o poslovnoj areni, karizmatične vođe imaju sposobnost utjecanja na ljude kroz stvaranje vizije i njeno artikuliranje te stvaranje povjerenja i ostvarivanje vizije. Max Weber, začetnik moderne sociologije, bavio se istraživanjem karizmatskog vodstva. Prema Weberu, karizma je posebna vrijednost koja odvaja pojedinca od prosječnih ljudi dajući mu natprirodne i nadljudske ili u najmanju ruku posebne moći. Karizmatični pojedinci imaju sposobnost pretvaranja kompleksnih ideja u jednostavne, preuzimaju rizik i pomalo se nekonvencionalno ponašaju. Teorija o karizmatičnom vodstvu pripada u kategoriju teorija osobina prema kojoj se vođama pripisuju stanovite osobine ličnosti. Ostale kategorije vodstva uključuju teorije ponašanja i teorije okolnosti stavljajući naglasak na faktore izvan ličnosti vođe. Istraživanja kojima se želi dokazati karizmu kao vještinu koju se može naučiti otkrila su jednu zanimljivost. Vođe sljedbenika vođa priučenih karizmi pokazali su bolje rezultate i predanost zadatku nego nekarizmatični vođe. Jedan dio istraživača je ispitanike izlagao karizmatičnim modelima koje su ispitanici promatrali i od kojih su učili ponašanje i držanje. Drugi dio istraživača ispitanike vodio kroz trening od tri faze. Prva je uključivala zauzimanje optimističnog stava, izražavanje entuzijazma i savladavanje neverbalne komunikacije iz koje bi se čitala živost i samopouzdanje. Druga faza je uključivala umrežavanje vezama koje bi potaknule sljedbenike te treća faza koja se sastojala od igranja na emocije sljedbenika kako bi se izvukao sav njihov potencijal.

Visoka očekivanja
Ispitanici koji su glumili karizmu, imali su visoka očekivanja od svojih sljedbenika kojima su se posvetili u potpunosti i jasno pokazivali da vjeruju u njihove sposobnosti. Jedna struja teorija o karizmatskom vodstvu bavila se transformacijskim vođama koje je krasila sposobnost mijenjanja svijesti svojih sljedbenika te utjecanja na ljude na dodatan trud u ostvarenju ciljeva ili zadataka. Karizma ipak nije poželjna u svim okolnostima. Pokazalo se kako je potrebna određena doza nesigurnosti i stresa kako bi karizmatski vođa zasjao u punom sjaju, odnosno, kada situacija u sebi sadrži ideološku komponentu. To jest i razlog zašto se o karizmi najviše govori kod politički ili religijski istaknutih pojedinaca. Kako cijela priča o karizmi ne bi imala ružičastu mašnu, pri samom spomenu na Hitlera jasno je da karizma ima i svoju tamnu stranu. Nadalje, karizma u kombinaciji sa izraženim narcisizmom te gubitkom dodira s realitetom nije dobra kombinacija za dobrobit organizacije. Sljedbenici koji se “lijepe” na karizmu često su pokorne i slabe. U konačnici, karizmatični pojedinci često znaju biti nepredvidljivi i potencijalno opasni te neosjetljivi na potrebe drugih.